Allah, dželle še'nuhu, naredio je obavljanje hadža svima onima koji su materijalno i fizički sposobni za izvršenje tog propisa. Ako osoba, zbog zdravstvenog ili drugog opravdanog razloga nije u stanju obaviti hadž, dopušteno joj je da, umjesto sebe, pošalje zamjenu – bedela. U ovom slučaju, osoba koja ne može obaviti hadž ima isti status kao i umrla osoba, pa se zamjena u obavljanju ovog propisa dopušta. Dokaz ovome imamo u hadisu Fadla b. Abbasa, radijallahu anhuma, kada kaže: „Jedna žena iz plemena Has’am je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, Allahovo naređenje ljudima da obave hadž zateklo je moga oca u poznim godinama, i nije u stanju da se održi na jahalici, pa mogu li ja obaviti hadž za njega?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Da.’ Ovaj slučaj se dogodio kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išao na Oproštajni hadž.”
Ovaj hadis služi i kao dokaz da žena može obaviti hadž (biti bedel) za muškarca i za ženu a i muškarac može obaviti hadž za ženu i za muškarca.
Ako bi se desilo da se osoba teško razboli, ne vjerujući da će jednog dana ozdraviti, i pošalje da neko drugi za nju obavi hadž, ali nakon nekog vremena (po obavljanju hadža), ta ista osoba ozdravi i bude sposobna sama obaviti hadž, morat će to ponovo uraditi, jer u tom slučaju hadž joj postaje obavezan.
Osnovni uvjet osobi koja želi obaviti hadž za drugoga jeste da je već obavila hadž za sebe. Dokaz za to nalazimo u predaji Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo osobu gdje izgovara sljedeće riječi: “Lebbejke an Šubrumete” (tj. Odazivam Ti se Allahu za Šubrumu), pa mu reče: “Jesi li obavio hadž za sebe?” On odgovori: „Ne.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Obavi hadž prvo za sebe, a potom za Šubrumu.” (Ibn Madže)
Ako nekome umre jedan ili oba roditelja koji nisu mogli obaviti hadž mustehab je da to za njih uradi njihovo dijete.
Ako bedel ne obavi hadž zbog svoje greške dužan je sav novac vratiti onome ko ga je poslao da obavi hadž. Bedelu se ne dopušta da nekog drugog angažuje da obavi hadž za koji je on preuzeo obavezu jer taj hadž ne bi bio ispravan ni onome za koga se obavlja a ni onome koji obavlja.
Ukoliko osoba angažuje drugu osobu da za nju obavi hadž, bez valjanog šerijatskog razloga svog neodlaska, tim činom nije izvršila obavezu hadža.
Prilikom odabira osobe koja će obaviti hadž – bedeluk, treba voditi računa da je ta osoba bogobojazna, pouzdana i fizički spremna izvršiti sve propisane radnje. Nerijetko se dešava da se angažuju osobe u poznim godinama i da prilikom obavljanja propisa one angažuju bedela jer dotični propis nisu u stanju obaviti.
Najpreče je da se za bedela angažuje osoba iz najuže familije, ako ne bude takvih onda treba tražiti najbogobojaznije osobe koje su već obavile hadž za sebe. Neki pak, za hadž bedeluk, vodeći računa samo o materijalnim sredstvima, angažuju osobe koje ne znaju ili ih nisu ni vidjeli. Oni misle da je bitno da se obavi hadž bez obzira ko ga obavlja i hoće li ga obaviti kako je on i propisan. Imajući u vidu da, kod Allaha, dželle še'nuhu, primljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta, mora se potruditi i za taj propis uraditi ono što je najbolje. Kod dogovora oko obavljanja hadža – bedeluka nema cjenkanja. Osoba koja traži hadž bedeluk nudi određeni novčani iznos a osoba koja to želi izvršiti može samo da pristane ili ne pristane bez komentarisanja veličine novčanih sredstava. U tom pogledu, najbolje je da zainteresirani postupi onako kako bi uradio kada bi on išao i šta bi mu na tom putu sve trebalo. Osobi koja obavlja hadž bedeluk treba platiti sve troškove putovanja, dati određeni iznos da može koristiti za dodatne obroke ili koristiti taksi usluge i da jedan dio sredstava može ostaviti svojoj porodici da im može biti dok se ne vrati s hadža.
Hadž za drugoga će se obavljati isto kao i za samog sebe, izuzev što će se u nijetu, tj. prilikom zaogrtanja ihrama i donošenja hadžskog nijeta, spomenuti ime osobe za koju se obavlja ovaj hadž.