• Teme
  • Posted

O nekim običajima dočeka hadžija iz naše prošlosti

U  Bosni  i  Hercegovini  se  od  vajkada  poklanjala  posebna  pažnja  hadžu  i  hadžijama.  Pored  toga  što  je  to  jedanod  pet  temeljnih  ibadeta,  hadž  je  specifičan  u  odnosu  na  druge  ibadete  jer  podrazumijeva zahtjevno putovanje u Meku i Medinu, koje je skopčano sa mnogo materijalnog,  fizičkog  i  duhovnog  ulaganja.  Stoga  su  odlasci  i  dočeci  hadžija  uvijek  prestavljali  trenutke radosti kako za familiju, tako i za džemat, zajednicu, narod, te su vremenom zadobijali specifične običajne oblike. Enver  Mulahalilović  je  u  knjizi Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini  zabilježio raznoliku praksu kod nas o dečeku hadžija, zijaretima i sl. On bilježi da je u Sarajevu bio običaj da hadžije prvu džumu  po povratku s hadža klanjaju u Carevoj džamiji, vjerovatno da i oni koji im    nisu došli kući zijaretiti i čestitati im,  imali priliku to uraditi u džamiji.  Običaj je također  bio da hadžija po povratku tri dana ne izlazi iz svoje kuće, čak ni u mahalski džamiju kako bi dočekivali goste. Poslije ta tri dana boravka u kući prvo bi se hadžije između sebe posjećivale, pa bi tek onda počele izlaziti u čaršiju. Poseban oblik ispraćaja ali i dočeka, jer se lakše precizno znalo kada će hadžije stići, počinje sa izgradnjom željeznice i uspostavljanjem željezničkog saobračaja u BiH s početka austrougarske  vladivine u BiH. Tada su hadžije umjesto iz hadžijske džamije  ispraćani sa željezničke stanice.

Kako je bilo svečano na ispraćaju hadžija tako je bilo i na njihovom dočeku. H. Hasandedić bilježi da su u Mostaru hadžije ispraćani ali i dočekivani na isti način. Muallim bi djecu poredao u dvije vrste. Pročelnici, jer se radilo samo o muškoj djeci, bi naglas učili razne dove kako bi hadžiju dočekali dovama, a ostala djeca bi izgovarala amin. Tako bi hadžiju pratila ova vesela povorka od stanice do kuće gdje se prirađivala sofra za uzvanike, rodbinu i prijatelje.  Obično su priređivane tri sofre: za muškarce, za žene i za djecu. Halve i nešto  para bi tada bilo i za  mostarsku sirotinju. Vrijedan izvor informacijama koje se tiču naše teme su putopisi koje su hadžije brižljivo pisali sa putovanja na hadž. Hadži Hasan Ljubunčić u pogovoru svoga putopisa  Put  na  hadž  u  1954.  godini navodi preko 15 putopisa sa hadža za koje se do tada znalo i to pet štampanih, zatim 11 radova  koja  opisuju  način  obavljanja   hadža.   U   ovim   putopisama   su   zabilježene   mnoge    intersantne  situacije.  U  najstarijem  putopisu  sa  hadža  pronađenom  kod  nas  od  hadži  Jusufa Livnjaka u kojem  je bilježio  konake, mjesta i sve zijarete kaburima  časnih boguugodnika zabilježen  je  i  trenutak  ispraćaja koji je očito duboko dirnuo našeg putopisca. On je iz Duvna krenuo sa braćom hadži Omerom i hadži Hasanom od kuće  20. VI 1615. godine. " Praćen mnoštvom prijetelja prispjeli smo na konak junačnom Husejn spahiji na njegov čair gdje  smo svi  bili  obilno počašćeni, pa neka njemu Uzvišeni Stvoritelj uveća blagodat ..." Doduše, hadži Jusuf u svom putopisu ništa nije napisao o dočeku, kada se nakon godinu i deset dana, koliko je ukupno trajalo njegovo putovanje, vratio sa hadža vjerovatno smatrajući da je  pisanje  završeno  jer se i put koji je bilježio završio.

 

Piše: Mustafa Hasani

Program umre
Program umre
Program umre

Program umre

Pročitaj više
FOTO
FOTO
VIDEO
VIDEO
O hadžu i umri
O hadžu i umri
O hadžu i umri

O hadžu i umri

Pročitaj više